Raif Dizdarević

Raif Dizdarević rodio se 9. decembra 1926. godine u Fojnici, u bosanskomuslimanskoj porodici snažne antifašističke tradicije. Odrastao je u duhu otpora i solidarnosti — sva sedmorica braće stupila su u redove jugoslavenskih partizana tokom Drugog svjetskog rata, a trojica — Nusret, Zija i Hasan — položila su živote za slobodu. Raif se oružanom pokretu priključio s navršenih sedamnaest godina, 1943. godine, kao učesnik Narodnooslobodilačke borbe. Taj izbor obilježio ga je za cijeli život: vjera u zajednicu, otpor nacionalizmu i odanost ideji zajedničke države ostali su njegovi nepokolebljivi putokazi. Nakon rata, Dizdarević je izgradio iznimnu karijeru u državnoj službi. Diplomatsku izobrazbu stekao je na Višoj diplomatskoj školi u Moskvi, a potom je zastupao Jugoslaviju kao diplomat u Bugarskoj, Sovjetskom Savezu i Čehoslovačkoj — godinama brušeći vještinu koju će mu hladnoratovska Europa zahtijevati. Na čelu Predsjedništva Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine bio je od 1978. do 1982. godine, a zatim je vršio dužnost predsjednika Savezne skupštine Jugoslavije. Od 1984. do 1987. obnašao je funkciju saveznog sekretara za vanjske poslove. Dana 15. maja 1988. Raif Dizdarević preuzeo je predsjedništvo kolektivnog šefa države Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, postavši prvi Bošnjak na tom položaju. Naslijedio je teško breme: inflacija od 217 posto, vanjski dug od više od 21 milijardu dolara i sve glasniji nacionalistički valovi koji su počinjali rušiti temelje federacije. S dostojanstvenom upornošću radio je na očuvanju jedinstva, svjestan da klizi zemlja ispod nogu zajedničke države. Kada su 1992. ratni plameni zahvatili Sarajevo, Dizdarević je odbio evakuaciju i ostao u opkoljenom gradu, dijeleći sudbinu njegovih građana. U godinama koje su slijedile posvetio se pisanju: memoari „Od smrti Tita do smrti Jugoslavije" i „Vrijeme koje se pamti" svjedočanstvo su analitičkog uma koji je i u mirovini tražio smisao u prošlosti. U porodičnom domu čuvao je gomilu dokumenata i sjećanja; poznat po oštrom pamćenju i rječitosti, govorio je o bivšoj zajedničkoj državi bez ustezanja — nikada ne krijući privrženost ideji Jugoslavije. „Bio sam i ostao jugonostalgičar," govorio je, s mirom čovjeka koji zna da je živio onako kako je vjerovao. Raif Dizdarević preminuo je 2. septembra 2026. godine u Sarajevu, u devedesetdevetoj godini života. Ostavio je za sobom kćerku Jasminku, sina Predraga i trajni trag u historiji jedne epohe.